integralni račun

См. также в других словарях:

• račun — ràčūn m <G račúna> DEFINICIJA 1. operacija (ili niz operacija) koja se odnosi na kombinacije brojeva ili na veličine [algebarski račun; infinitezimalni račun; diferencijalni račun; integralni račun; kamatni račun] 2. tehnika rješavanja… …   Hrvatski jezični portal

• račún — 1 a m (ȗ) 1. skupek med seboj povezanih števil, znakov, s katerimi se po določenem postopku ugotavlja novo število: izračunati, rešiti, sestaviti račun; rezultat računa je pravilen / preveriti račun; v računu je napaka / pomožni račun // nav. mn …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

• ràčūn — m 〈G račúna〉 1. {{001f}}operacija (ili niz operacija) koja se odnosi na kombinacije brojeva ili na veličine [algebarski ∼; infinitezimalni ∼; diferencijalni ∼; integralni ∼; kamatni ∼] 2. {{001f}}tehnika rješavanja aritmetičkih problema;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• integrálen — lna o prid. (ȃ) 1. ki zajema določeno stvar v njenem polnem obsegu; cel, celoten: poznamo le odlomke dela, integralni tekst ni znan; integralna narodna kultura / publ. za to še nimamo integralnega kriterija enotnega, skupnega / knjiž. integralna …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

• integralan — ȉntegrālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA 1. kojemu ništa ne nedostaje, koji ima sve dijelove; potpun, sav, ukupan 2. koji postoji sam za sebe, koji sam za sebe čini cjelinu SINTAGMA integralni račun mat., v. integral; integralni transport… …   Hrvatski jezični portal

• ı̏nfinitezimālnī — prid. koji se odnosi na infinitezimale ∆ {{001f}}∼ račun mat. metoda računanja s beskonačno malim veličinama, obuhvaća diferencijalni i integralni račun …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• infinitezimalni — ȉnfinitezimālnī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na infinitezimale SINTAGMA infinitezimalni račun mat. metoda računanja s beskonačno malim veličinama, obuhvaća diferencijalni i integralni račun ETIMOLOGIJA vidi infinitezimal …   Hrvatski jezični portal

• analíza — ž 1. {{001f}}log. traženje veze, uzroka i posljedice i izvođenje zaključka pomoću rastavljanja, raščlanjivanja cjelovitoga na sastavne elemente [∼ pojma; gramatička ∼; politička ∼]; raščlamba, razgloba, razludžba, opr. sinteza (1b) 2. {{001f}}kem …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• intègrāl — m 〈G integrála〉 1. {{001f}}mat. jedan od osnovnih pojmova matematičke analize i cjelokupne matematike, proizašao iz problema određivanja funkcije na temelju poznavanja njezine derivacije [neodređeni ∼] i problema izračunavanja površine lika… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• Leibniz — (izg. làjbnic), Gottfried Wilhelm (1646 1716) DEFINICIJA njemački filozof, lingvist, fizičar i matematičar; po Leibnizovoj metafizičkoj teoriji svijet se sastoji od »monada«, temeljnih jedinica svake supstance (monadologija); pronašao… …   Hrvatski jezični portal

• analiza — analíza ž DEFINICIJA 1. log. traženje veze, uzroka i posljedice i izvođenje zaključka pomoću rastavljanja, raščlanjivanja cjelovitoga na sastavne elemente [analiza pojma; gramatička analiza; politička analiza]; raščlamba, razgloba, razludžba, opr …   Hrvatski jezični portal